Ti znas da volim i ja tebe zar ne? Rekla sam ti to milion puta.. Ali znas i to da sam ponosna i da ako nesto odlucim onda ce da bude tako ili nikako..Rijetki su oni koji su me pokolebali..Ako uopce i jesu..Ali cu da ti priznam da falis mi jako..Da mi nedostaju nasi razgovori i da mi nekad tako ocajnici treba da me zagrlis i kazes onu svoju dobro poznatu recenisu "Mala znas da ce sve biti uredu dok sam ja tu.." Budila je spokoj u meni.. Osjecala sam se sigurnom u tvom zagrljaju.. Ali ne..Nece me proslost natjerati da izmjenim buducnost.. Tvrdoglava jesam.. i ti to znas.. pa smo opet dali da se dogode neke stvari..Doduse vise ti nego ja.. al.. sada je kasno.. i ti to znas.. A mijenjao bi stvari..Kazes vratio bi nas na pocetak.. Bar par godina u nazad kada smo bili najsretniji i najvise uzivali u zivotu.. Eh moj ti.. Ja bih i sada uzivala jednako ludo kao i tada kada smo bili "u pubertetu".. Jos bih skakala po svim onim mjestima po kojima smo skakali tada.. Veselila se istim stvarima kao nekada.. Jer jos uvijek me vesele iste stvari.. I ti si to najbolje znao.. I znam da ti i sada znas sta je najbolje za mene.. ali sam odlucila da te pustim iz zivota.. i molim te.. MOLIM TE ne vracaj se ponovo u njega.. Dovoljno mi je tesko.. ne otezavaj mi tako ti Boga.. Jos pamtim trenutak kada sam te poslednji put vidila.. Stajao si i gledao me s puno topline.. I znam da je pogled bio pun ljubavi..I osjetila sam tugu u njemu.. Ali ti znas da te ja nikada nisam imala namjeru povrijediti..Jel znas ti to? Sam si izabrao taj put.. nicim te vodila nisam.. A sada bi da mjenjas stvari.. Sada je to nemoguce.. U meni su ostale jos neke rane koje nisu zacijelile.. Bojim se da nikada i nece.. I molicu te pusti me.. Pusti me tako ti onog najvrijednijeg.. pusti me..
