Da kažem,da si poput jetnog dana?
Ti si imaš dražesti i milja:
Pupoljke majske vihor kida s grana.
A ljeto vrijeme prekratko je zbija.
Prevrelim katkad nebo sjaji okom,
A često opet pomučeno sja,
I lijepo sve zastranit katkad zna,
Il slučajno,il stalnim svijeta tokom.
Al tvoje ljeto cvast će kroz vremena,
Izgubit neće nikada ljepotu.
A smrt neće hvaliti,da si njena.
Kroz vječnost ti češ ostat na životu,
Dok ljudi dišu i dok oči sjaje,
I ovo živi,život tebi daje.
